Surfanje internetom postalo je potpuno normalna stvar i automatski upisujemo “http” (Hypertext Hransfer Protocol) dok tražimo željenu web stranicu, a da zapravo ne znamo ni što to zapravo znači. A znači, prije svega, nesigurnost! Tako je, HTTP je iznimno nesiguran protokol, otvoren za razne malverzacij i zato Google tome želi stati na kraj.

Naime, tražit će od svih stranica koje koriste taj protokol da se označe kao nesigurne. Ili da jednostavno pređu na HTTPS (HyperText Transfer Protocol Secure), čije ime jasno sugerira da je sigurniji. Enkripcija je na takvoj razini da ga je teže "probiti" i samim time stranicama omogućava što HTTP nije mogao.

Točnije, ovaj protokol omogućava kriptiranu komunikaciju i sigurnu identifikaciju web poslužitelja mreže. HTTPS veze često se koriste za novčane transakcije na webu, kao za i ostale povjerljive transakcije u korporativnim informacijskim sustavima. Stoga ne čudi inicijativa koju je Google pokrenuo. Ipak su vlasnici najpopularnije internetske tražilice na svijetu, ali i najpopularniji internet preglednik na svijetu, i ne žele u svojim rezultatima stranice koje su za korisnike opasne, to šteti i njima i korisnicima.

Ova informacija stigla je s Googleovog The Chromium Projects, zaduženog za projekte vezane uz internet preglednik Chrome. To je projekt otvorenog tipa i svi mogu sudjelovati u poboljšanju, ali da bi to mogli neometano, trebaju sigurnost, stoga Google želi otići korak naprijed. Točnije, žele napraviti tri klasifikacije: siguran (Secure) - potpuno funkcionalan HTTPS sustav; neuvjerljiv (Dubious) - funkcionalan HTTPS sustav s pogreškama kod ovjeravanja autentičnosti; nesiguran (Non-Secure) - standardni HTTP ili HTTPS sa zastarjelim protokolima. Chrome, kao i drugi preglednici s vremenom, ne bi zabranili korisniku posjećivanje tih stranica koje nisu sigurne, ali bi im poslao upozorenje kakve su.

Cijela ideja je preventivnog karaktera i mnogima se neće svidjeti, ali sigurno će ubrzati razvoj jer ipak je HTTP prošlost, a HTTPS je budućnost i nikome nije u interesu kočiti napredak, posebno jer svaki sigurnosni proboj znači trošenje vremena i resursa, ali i povjerenja korisnika, kojih je u cijelom svijetu preko tri milijarde.