Izvor: PCCHIP

Microsoft i dalje u ponudi ima i 32-bitne i 64-bitne verzije Windows operacijskih sustava, odnosno Windowsa 10. Ali bez obzira na to koristite li Windows 7 ili Windows 10 (nadam se da ne koristite Windows 8), uvijek biste trebali odabrati 64-bitnu, a ne 32-bitnu verziju (64-bitna je još poznata kao ”x64”, dok je 32-bitna poznata kao ”x86” verzija).

Vaše računalo je gotovo 100% sigurno 64-bitno.
64-bitna računala se prodaju i proizvode naveliko i naširoko već dugi niz godina tako da je velika vjerojatnost da je i vaše računalo (osim ako nije baš kupljeno 2002.) 64-bitno. Intelov prvi 64-bitni procesor je bio Intel Core 2 Duo koji je na tržište bio stavljen 2006. Godine. AMD je svoj Athlon 64 u prodaju pustio tri godine ranije, tako da je gotovo sigurno da vi danas imate 64-bitno računalo.
 
64-bitna računala koja u sebi imaju 64-bitne procesore i dalje mogu imati na sebi 32-bitne operacijske sustave, premda za takvo što zaista ne postoji opravdan razlog. I na 64-bitnim operacijskim sustavima ćete moći bez ikakvih problema pokretati sve 32-bitne programe, što znači da su 32-bitni Windowsi zaista nepotrebni.
Zbog čega točno bih ja trebao instalirati 64-bitnu verziju Windowsa?
32-bitna verzija Windowsa je ograničena na 4 GB radne memorije, što je za današnje standarde malo, čak i ako imate jeftino računalo. Jedino ako imate prijenosno računalo, 32-bitna verzija Windowsa je donekle u redu, ali ni tada se ne preporučuje. Ako želite koristiti više od 4 GB RAM onda ćete svakako trebati koristiti 64-bitnu verziju Windowsa, tako da je to prvi razlog zbog kojeg je poželjno imati 64-bitnu verziju Windowsa.
 
Osim toga, svaki 32-bitnih programa (čak i ako ih pokušamo pokrenuti na 64-bitnim Windowsima) može ostvariti pristup samo 2 GB RAM, što je svakako loše, pogotovo ako igrate nove (čitaj- zahtjevnije) igre koje troše i koriste puno više od 2 GB RAM.
 
S obzirom na ovo ograničenje nije iznenađenje da danas velik broj aplikacija i programa traže 64-bitnu verziju Windowsa. Zaista, velika većina novijih igara (znači igre koje su izašle u razmaku od 2-3 godine) traže 64-bitne verzije Windows OS-a. Čak je i Nvidia prestala s davanjem u opticaj 32-bitne pogonske programe za svoje grafičke kartice.
 
64-bitne verzije Windowsa jednostavno u sebi imaju mnoštvo korisnih mogućnosti i svojstava koje 32-bitne verzije Windowsa jednostavno nemaju (kao što su recimo poboljšani sustavi zaštite u ASLR-u ili ”Address Space Layout Randomization”, u činjenici da se pogonski programi trebaju ”potpisati” prije nego što ih se instalira u posebnom bootabilnom načinu i tako dalje).
 
 
 
Zbog čega bismo i dalje željeli imati 32-bitne verzije Windowsa?
Postoje i neki vrlo opravdani razlozi koji idu u prilog tomu zbog čega bismo željeli koristiti 32-bitne verzije Windowsa. Recimo, ako koristite vrlo staro računalo koje u sebi ima 32-bitni procesor tada niti nemate izbora nego da koristite 32-bitni Windows.
 
Još jedna stvar koju 32-bitni Windowsi dopušaju i omogućuju jest pokretanje 16-bitnih programa koji su kreirani za Windows 3.1, što je nešto što 64-bitne verzije Windowsa ne mogu.
 
Ukratko, jedini razlozi kada možemo i trebamo koristiti 32-bitne verzije Windowsa su kada  i ako imamo neko staro računalo, kada i ako koristimo neki prastari komad hardvera, ako koristimo aplikacije za Windows 3.1 i slično.