Da mi smo Udruga  čiji članovi prikupljaju otpisana računala. Prisjećam se početaka prije sedam godina, kupovali smo putem oglasnika 486-tice, za petstotinjak kuna? da toliko. Pomagali smo našim članovima da dođu do kakvog takvog računala.

Mislim da je godinu kasnije došlo do suradnje s Ministarstvom gospodarstva i tadašnjim Ministrom Brankom Vukelićem, dobili smo 120 Pentijum jedinica i tada je počelo. Darivali smo računala domovima za nezbrinutu djecu školama, djeci branitelja i svima koji si ga nisu mogli priuštiti. Tada su nas otkrile mnoge tvrtke koje nisu znale kuda s elektronskim otpadom, jer u to doba nije još bilo organizirano prikupljanje elektronskog otpada. Mnogi su nas stavljali u nezavidan položaj tipičnom menadžerskom rečenicom, dobro dat ćemo vama, ali po principu, uzmite sve ili ništa, nije moglo selektivno. Trebalo je nabaviti kombije i organizirati članove koji su bili u stanju podizati i nositi teške printere ili fotokopirne aparate. Nakon što smo prebrali što nam je potrebno, morali smo ostalo prevesti na Jakuševac na deponiju Gradske Čistoće, jer su oni jedini skupljali elektronski otpad. I onda dolazi famozni pravilnik o zbrinjavanju elektronskog otpada, odabire se koncesionar koji dobije plan koliko tona godišnje mora skupiti takvog otpada. I tako bez obzira na recesiju i siromaštvo u državi, ne selektivnim pristupom mnoga vrijedna računala završavaju na rezalištu i mljevenju, iako bi još dugo mogla koristiti onima koji si ih ne mogu priuštiti. Teško se probijamo do odgovornih ljudi u tvrtkama koji mogu donijeti odluku i reći dajte Udruzi barem dio, uglavnom to činimo putem prijatelja udruge koji poznaju nekog važnog u tvrtki koja se upravo rješava za njih zastarjele opreme. Slabo nam pomažu i pisma potpore Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom RH gospođe Anke Slošnjak i Pravobraniteljice za djecu RH gospođe Mile Jelavić koje obavezno prilažemo uz zamolbu za računala. Ipak smo ovih dana uz pomoć i potporu potpredsjednice Skupštine Grada Zagreba gospođe Tatjane Holjevac, dobili pet vrhunskih računala od Gradske uprave. Bila je to mrvica u našim potrebama s obzirom na broj zamolbi roditelja i Udruga da im se pomogne. Pred Uskrs javila se opet draga nam Tatjana Holjevac, bila sam kod predsjednika uprave Privredne Banke Zagreb gospodina Božidara Prke i obećao mi je da će vam dati pedeset računala novije konfiguracije s ravnim monitorima. Bila je to muzika za naše uši, odmah smo se organizirali i krenuli put Radničke ceste ne vjerujući da će se to dogoditi. Dogodilo se računala su u našem skladištu, kako imamo preko petstotinjak zahtjeva predstoji rad povjerenstva koje treba odabrati prioritete. Kad god se nađemo u takvoj situaciji opredjeljujemo se za Udruge i ustanove koje brinu o većem broju osoba s invaliditetom i poteškoćama u razvoju.

Dobra vila Tatjana Holjevac obećala nam je da će razgovarati i sa ostalim poznanicima koji zauzimaju visoke dužnosti u tvrtkama da nam ustupe svoja računala. I Gospođa Ivana Andrijašević iz Ureda za e-Hrvatsku obećala je da će se razgovarati s IT stručnjacima iz raznih Ministarstava, da nam ustupe računala na koja više ne računaju. Mogli bi tako početi nova era za volontere računalne radionice u Remetinečkoj 60, i one kojima pomažu. Tako ćemo do obilježavanja desete obljetnice rada sigurno ispuniti obećanje o 5 tisuća darovanih računala. Kada budemo dijelili zahvalnice i priznanja sigurno ćemo se sjetiti ovih divnih ljudi koji prije svega razumiju što radimo i nesebično nam pomažu bez obzira na brojne obaveze i probleme koje u ova teška vremena rješavaju. Obećavamo da ćemo prilikom darivanja, naglasiti tko su ljudi koji su omogućili da smo bili u prilici darivati im računalo, a nadamo se da će se i oni sami zahvaliti e-majlom kojeg će nakon toga moći poslati. Pozvat ćemo i prijatelje iz medija da ponovo progovore o fenomenu menadžmenta siromašne države kojoj je lakše uništiti nego obnoviti i vratiti u upotrebu.